Kupci su zadovoljni kada dobro obavite posao.
Ako komunicirate s njima i pružate informacije koje nisu uvek samo o prodaji i fakturama, pokazujete da vam je stalo. Jedan od načina komunikacije s kupcima je putem etiketa koje prilažete proizvodima. Sadržaj etiketa informiše kupce o opasnim svojstvima hemikalija i merama za njihovu bezbednu upotrebu.
Evo liste sedam najčešćih grešaka u označavanju opasnih hemikalija koje se mogu naći u gotovo svakoj prodavnici hemikalija.
Kada identifikujete i ispravite svoje greške, takođe ćete steći poverenje svojih kupaca.
Prva greška. Etikete se prave isključivo u marketinške svrhe, izostavljajući zakonski obavezne sadržaje.
Naravno, marketinški sadržaj može biti na etiketi. Ali ne zaboravite da uključite zakonski obavezne elemente, kao što su izjave o opasnosti i mere predostrožnosti. Pravi izvor za ove informacije je bezbednosni list proizvoda. Obavezni elementi etikete navedeni su u odeljku 2.2 odgovarajućeg bezbednosnog lista.
Ovo informiše kupca o potencijalnim opasnostima pre nego što počne da koristi proizvod.
Druga greška. Korišćenje različitih imena na etiketi i bezbednosnom listu za isti proizvod.
Razumemo da je za marketinške i prodajne svrhe važno koristiti reči koje prodaju. Ime proizvoda je svakako nešto na čemu kompanije provode mnogo vremena. Ali ovo je razmišljanje isključivo u smislu povećanja prodaje.
Ovde morate biti oprezni. Ako odlučite da promenite ime proizvoda kako bi bio privlačniji za prodaju, morate isto učiniti sa trgovačkim imenom u bezbednosnom listu. Trgovačko ime u bezbednosnom listu mora biti identično onom na etiketi.
Treća greška. Crno-beli GHS piktogrami umesto u boji.
Razlog za ovu odluku je često mišljenje da crno-beli piktogrami ne odskaču kao oni u boji. Potpuno je logično da piktogrami u boji odskaču mnogo više od crno-belih.
Ovo je ponovo razmišljanje usmereno na prodaju koje će vas dovesti u nevolju.
Morate koristiti samo zvanično odobrene i propisane piktograme u boji GHS.
Četvrta greška. Tekst na etiketi je premali za čitanje.
Šta radite ako je prostor na pakovanju ograničen i ne želite da brišete tekst sa etikete?
Ako ste išta poput mene, prvo pokušavate koristiti manji font.
Nema ništa loše u korišćenju manjeg fonta. Međutim, mora biti dovoljno veliki da bude čitljiv.
Dakle, ako vi i većina vaših kolega možete pročitati etiketu sa udaljenosti od 20 do 30 cm od očiju, tada je veličina fonta u redu. Po našem iskustvu, veličina fonta od najmanje 6 je dovoljna. Etiketa mora biti čitljiva i pregledna.
Peta greška. Veličina GHS piktograma je premala.
Još jedno često rešenje kada se traži dodatni prostor na etiketama je smanjenje veličine GHS piktograma.
Razmišljanje u stilu "sve dok su na etiketi" vas neće spasiti. Bočne dimenzije piktograma za pakovanja do 3 litra moraju biti najmanje 10 x 10 mm, a ako je moguće, 16 x 16 mm.
Kao i sa veličinom fonta, morate osigurati da se na pakovanju koriste ispravne dimenzije piktograma.
Šesta greška. Horizontalno orijentisan tekst na vertikalno orijentisanom proizvodu.
Kupci bi trebalo da mogu pročitati etiketu na proizvodu na polici bez potrebe da okreću glavu za 90 stepeni.
Ovo nije samo moje lično mišljenje, već i zahtev hemijskog zakonodavstva (CLP). Ono navodi:
"Etikete moraju biti čvrsto pričvršćene na jednu ili više površina pakovanja koje sadrži supstancu ili smešu direktno, i moraju biti čitljive horizontalno kada je pakovanje postavljeno u svoj normalni položaj."
Sedma greška. Imena opasnih supstanci nisu prevedena na lokalni jezik.
Možda izgleda kao da preterujem, ali bilo je slučajeva kada su proizvodi morali biti uklonjeni sa polica samo zbog ovog malog detalja.
Morate osigurati da su imena opasnih supstanci prevedena na jezik zemlje u kojoj se hemikalija prodaje. Korišćenje međunarodnih ili engleskih imena jednostavno nije dovoljno.
Sada kada ste pročitali listu, logično je zapitati se ...
Koje od ovih grešaka pravite?
bojan.dimic@bens-consulting.eu

Nazad



