
Nedavno je jedna kompanija želela da u Bosnu i Hercegovinu uveze biocide koji su proizvedeni u Evropskoj uniji. Iako su registrovani u zemlji proizvodnje i još nekim zemljama EU, nisu mogli da budu uvezeni u Bosnu i Hercegovinu.
Kako je to moguće? Bosna i Hercegovina usklađuje propise sa Evropskom unijom pa je logično da proizvodi koji su odobreni u zemljama Evropske unije mogu biti odobreni i u Bosni i Hercegovini.
Pa... bilo bi očekivano. Ali postoje razlozi zašto to nije uvek tako.
Da, Bosna i Hercegovina jeste kandidat za članstvo u EU i obavezala se da će propise i standarde usklađivati sa onima u EU. To zapravo znači da će donositi svoje propise zasnovane na i usklađivane sa evropskim.
Ako uzmemo u obzir da se propisi o hemikalijama i biocidima u Evropskoj uniji često menjaju, implementacija izmena u zakonodavstvo Bosne i Hercegovine nije ni malo lak posao. Za to su potrebni resursi (ljudski i materijalni) u kojima često oskudevamo.
Zbog toga neka pravila koja su već u primeni u Evropskoj uniji još uvek ne važe Bosni i Hercegovini.
Podsetimo se da propisi o biocidima u Bosni i Hercegovini trenutno postoje samo u Republici Srpskoj. Propisi u Federaciji Bosne i Hercegovine ne poznaju termin „biocid“ pa ne postoje ni specifične obaveze za tu vrstu proizvoda.
Zakon o biocidima Republike Srpske usvojen je 2009. godine, a usklađivan je sa tada važećom direktivom o biocidima (98/8/EC). Usklađivanje sa novom uredbom o biocidima (Uredba (EU) 528/2012) i implementacionim aktima vršeno je delimično izmenom nekih podzakonskih akata.
Takav je slučaj i sa Spiskom aktivnih supstanci koje su dozvoljene u biocidnom proizvodu koji je utvrđen posebnim Pravilnikom. Ovaj spisak je od prve verzije iz 2010. godine menjan više puta kako bi se na njega uvrštavale aktivne supstance koje su odobrene u Evropskoj uniji.
Aktuelna je verzija iz 2018. godine, što znači da šest godina nije vršeno usklađivanje sa izmenama u Evropskoj uniji. Od tada nove supstance nisu dodavane na ovaj spisak, čak iako su dozvoljene za upotrebu u Evropskoj uniji.
Upravo je to razlog zašto kompanija sa početka priče nije mogla da stavi u promet u Republici Srpskoj biocide iz Evropske unije. Konkretni proizvodi su sadržavali aktivne supstance koje, iako dozvoljene u Evropskoj uniji, nisu dozvoljene za upotrebu u Republici Srpskoj.
Primeri takvih aktivnih supstanci su:
- ikaridin,
- ulje limunskog eukaliptusa, hidratizovano, ciklično,
- aktivni hlor generisan iz natrijum hlorida elektrolizom,
- slobodni radikali generisani iz ambijentalnog vazduha itd.
Ključna stvar koju je potrebno uraditi kada planirate uvoz biocida je proveriti status aktivne supstance. Ukoliko aktivna supstanca nije navedena na listama odobrenih (evaluiranih) supstanci ili supstanci u reviziji, biocid ne možete staviti na tržište Republike Srpske.
Ovakve biocide možete staviti u promet na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, uz poštovanje propisa o otrovima. Tada morate voditi računa da proizvodi ne dospeju na tržište Republike Srpske. A to nije uvek jednostavno na jedinstvenom tržištu Bosne i Hercegovine.
Na ovom primeru mogli smo da vidimo kako pravila koja važe u Evropskoj uniji ne mogu direktno da se primene u Bosni i Hercegovini. Zato je važno dobro poznavati lokalne propise čak i kada se radi o proizvodu koji je registrovan u Evropskoj uniji.
Da li ste se i vi susreli sa sličnom situacijom? Koje aktivne supstance su u tom slučaju bile sporne? Javite mi se na nina.pajovic@bens-consulting.eu.
Autor izvorne slike Sayantani Ghosh dastidar on Pixabay
nina.pajovic@bens-consulting.eu

Nazad



