Natrag
Prošli tjedan pisala sam o navikama vezanim uz čitanje informacija na etiketi. Danas ću se više fokusirati na etikete kemijskih proizvoda.
Pisala sam već mnogo puta o tome kako je sigurnosno-tehnički list (STL) detaljan dokument. Sadrži sve informacije o nekom kemijskom proizvodu: od kemijskog sastava do uputa za prvu pomoć.
Tako detaljne informacije namijenjene su industrijskim i profesionalnim korisnicima za upoznavanje s osobinama kemikalije i planiranje industrijskih procesa.
Ali tko čita STL u trenutku kada dođe do nezgode?
Nitko. U tom trenutku čitate etiketu. Ona je kratka, jasna i dostupna na proizvodu.
Zato propisi definiraju da etiketa mora sadržavati sve informacije koje su korisniku potrebne za sigurnu uporabu: naziv proizvoda i dobavljača, piktograme opasnosti, riječ upozorenja, H i P oznake, te podatke o prvoj pomoći i postupanju u slučaju nesreće. Jezik etikete mora biti jezik tržišta na koje se proizvod stavlja.
Svrha etikete je da čak i osoba koja nikada prije nije koristila taj proizvod u nekoliko sekundi razumije o kakvom se proizvodu radi. I tu dolazimo do bitne razlike: profesionalnih i općih korisnika.
Profesionalni korisnici kemikalija poput radnika u industrijskim pogonima, laboratorijima i drugim profesionalnim okruženjima obučeni su za rad s kemikalijama. Na raspolaganju im je osobna zaštitna oprema, poznaju propise i imaju pristup STL-u, ali nisu imuni na pogreške.
I oni koriste etiketu svakodnevno. Kada profesionalac uzima kemikaliju s police, on ne čita STL ponovno. Oslanja se na etiketu jer mu ona govori:
- je li uzeo pravi proizvod,
- treba li mu zaštitna oprema,
- smije li se proizvod miješati s drugim sredstvima,
- kako pravilno zbrinuti otpad i slično.
Greška na etiketi, poput pogrešne H oznake ili propuštenog uputstva za skladištenje, može za profesionalnog korisnika imati ozbiljne zdravstvene posljedice. Čak i ako se radi o iskusnom radniku koji „sve to zna napamet".
Sasvim je drugačija situacija s općim korisnicima. To su potrošači koji kupuju kemikalije u trgovinama ili online i najčešće nemaju posebno obrazovanje o primjeni kemikalija.
Opći korisnici ne znaju što znači H314 ili zašto je piktogram s uskličnikom važan. Možda ne čitaju upute, a možda ih i ne razumiju. Sve to povećava rizik od nepravilne uporabe.
Zato za kemikalije namijenjene općoj uporabi propisi definiraju stroža pravila. Prvo, postoje klase opasnosti ili vrste kemikalija koje su zabranjene ili ograničene u općoj uporabi (npr. metanol u sredstvima za vjetrobranska stakla).
Na etiketama proizvoda za opću uporabu uobičajeno se navodi i uputa za uporabu. Za razliku od profesionalnih korisnika, opći korisnik nema drugi izvor informacija, sve mora biti na etiketi.
Pored standardnih elemenata označavanja, određeni proizvodi moraju imati i sigurnosni čep i taktilno upozorenje na opasnost.
Ako se bavite proizvodnjom ili uvozom kemikalija, postavite si već danas ova tri pitanja:
- Sadrži li vaša etiketa sve obavezni elementi prema propisima koji vrijede na tržištu na kojem prodajete kemikalije?
- Je li etiketa prilagođena vrsti korisnika?
- Jesu li STL i etiketa međusobno usklađeni?
I ne treba zaboraviti moć navike: ako buduće korisnike proizvoda od malih nogu učimo važnosti čitanja etikete, to će postati navika. A to je posebno važno za sigurnost općih korisnika kemikalija.
Etiketa nije formalnost. Ona je prvi i često jedini vid komunikacije između vašeg proizvoda i osobe koja ga koristi. Ta komunikacija mora biti jasna, točna i nedvosmislena.
Ako niste sigurni je li vaša etiketa ispravna, pišite mi na nina.pajovic@bens-consulting.eu.
nina.pajovic@bens-consulting.eu
