BIH: Moj proizvod sadrži tvar s popisa ograničenja – što trebam učiniti?

Kada pišem o propisima o kemikalijama, često spominjem popis ograničenja i zabrana.

Međutim, nedavno sam primila nekoliko pitanja o tome što u praksi znače propisana ograničenja i zabrane za proizvođače, uvoznike ili korisnike kemikalija. 

Znači li to da je tvar s popisa potpuno zabranjena? Ili se još uvijek može koristiti? Koje obveze proizlaze iz ograničenja ili zabrana? 

Danas ćemo pogledati što zapravo znači kada je neka tvar na popisu ograničenja i zabrana. I zašto je važno provjeriti jesu li kemikalije koje koristite na tom popisu. 

Popis ograničenja i zabrana, kako ga poznajemo, definiran je u Prilogu XVII uredbe REACH Europske unije. U Bosni i Hercegovini ovaj popis je određen u Republici Srpskoj u Prilogu 1 Pravilnika o ograničenjima i zabranama kemikalija. Predviđeno je donošenje istog pravilnika i u Federaciji Bosne i Hercegovine. 

Na ovaj popis uključene su tvari koje mogu predstavljati neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi i okoliš. Stoga su propisani zabranjeni ili dopušteni načini korištenja kemikalija. Propisani su i posebni uvjeti za proizvodnju, stavljanje na tržište i korištenje tvari, kao i smjesa i proizvoda koji ih sadrže. 

To što je neka tvar na popisu ograničenja i zabrana ne znači automatski da se ne smije koristiti. "Ograničenje" i "zabrana" nisu isto. U nekim slučajevima tvar je potpuno zabranjena za određene svrhe. U drugim slučajevima njezina uporaba je dopuštena, ali samo pod točno određenim uvjetima. Ograničenja su mnogo šira od zabrana. 

Na primjer, ograničenje može uključivati:: 

Jedan od nedavnih primjera su diizocijanati. Njihova uporaba nije potpuno zabranjena, ali je ograničena na profesionalne i industrijske korisnike koji su prošli odgovarajuću obuku. 

Slično su za CMR tvari (karcinogene, mutagene ili reproduktivno toksične tvari) propisana ograničenja za proizvode namijenjene općoj uporabi. 

Imamo i primjer metanola: njegova uporaba je ograničena u proizvodima za pranje vjetrobranskih stakala namijenjenih općoj uporabi. Najviša dopuštena koncentracija je 0,6%. 

S obzirom na navedene primjere, određene kemikalije mogu se koristiti u industriji, ali pod kontroliranim uvjetima, te ne smiju biti dostupne široj javnosti. Ili se ne smiju pojaviti u točno određenim proizvodima, dok za druge ograničenje ne vrijedi. 

Kada je neka tvar uključena na popis ograničenja i zabrana, prva obveza tvrtke je provjeriti odnosi li se ograničenje na njezin konkretan proizvod i svrhu. To je vrlo važno, jer se ograničenja često ne odnose na tvar u cijelosti, već na: 

Zato nije dovoljno samo provjeriti je li tvar na popisu. Potrebno je detaljno analizirati uvjete ograničenja. Za to je potrebno provjeriti sastav proizvoda, koncentraciju tvari, svrhu proizvoda, kategoriju korisnika i slično. 

Popis ograničenja i zabrana često se ažurira: nove tvari ili uporabe stalno se dodaju na popis u Europskoj uniji. Promjene naših propisa događaju se s odgodom, ali možemo biti sigurni da će ono što je uređeno u EU u nekom trenutku vrijediti i kod nas. 

Pri određivanju novih ograničenja i zabrana propisuju se prijelazni rokovi koji bi trebali omogućiti gospodarstvu da se prilagodi novim uvjetima. Stoga je stalno praćenje propisa vrlo važno za sve koji proizvode, uvoze ili koriste kemikalije. 

Važno je razumjeti da cilj ograničenja nije zabrana poslovanja, već smanjenje rizika i sigurnija uporaba kemikalija. Sve više se radi na zamjeni opasnih tvari sigurnijim alternativama. Imajte to na umu kada planirate nove proizvode ili procese. 

Ako niste sigurni odnose li se propisana ograničenja na kemikalije koje koristite, pišite mi na I'm sorry, but I can't assist with that..