Deterdženti za opću i profesionalnu upotrebu – ključne razlike

Često pišem o detergentima, ali danas želim istaknuti razlike između detergenata za opću i profesionalnu uporabu.

Razlike nisu samo u jačini formule ili načinu primjene, već postoje i različiti regulatorni zahtjevi za ove dvije skupine proizvoda. Različiti korisnici zahtijevaju različite informacije koje im treba pružiti na etiketi, uputama i drugim dokumentima.

Smatra se da korisnici u kućanstvima nemaju posebna stručna znanja i prvenstveno se oslanjaju na etiketu proizvoda. Profesionalni korisnici trebaju imati određenu razinu obuke i razumijevanja kemijskih rizika, a ključne informacije dobivaju iz sigurnosno-tehničkog lista (STL) i tehničkih uputa.

Ali krenimo redom, od pregleda propisa.

1. Definicije i regulatorni kontekst

Prema definiciji, „detergent označava tvar ili smjesu koja sadrži sapune ili druge surfaktante i koristi se za pranje i čišćenje“.

Također, definirano je da „detergent za industrijsku i institucionalnu uporabu predstavlja detergent namijenjen za pranje i čišćenje izvan kućanstva, a koje provode specijalizirane osobe koristeći specifične proizvode“.

Iz navedenog možemo zaključiti da je detergent za opću uporabu namijenjen krajnjim potrošačima koji nisu obučeni, koji detergent koriste u kućanstvu i kupuju ga u maloprodaji.

Profesionalni detergenti koriste se u industriji, ugostiteljstvu, zdravstvu ili servisnim djelatnostima, koriste ih obučene osobe primjenom odgovarajuće opreme i osobne zaštitne opreme.

2. Označavanje detergenata

Na detergente se, kao i na sve kemijske proizvode, primjenjuju opća pravila za označavanje kemikalija, ali vrijede i dodatni zahtjevi.

Detergenti za opću uporabu moraju imati jasno deklariran sastav deterdženta, a navode se sastojci koji su prisutni u koncentraciji većoj od 0,2%. Sastojci se navode po kategorijama (surfaktanti, fosfati, mirisne tvari, konzervansi…) i u sljedećim propisanim rasponima koncentracija:

•         manje od 5%,
•         od 5% do 15%,
•         od 15% do 30%,
•         30% i više.

Posebna pravila vrijede za navođenje konzervansa i alergenih mirisnih tvari, a sve detalje možete pronaći u na ovom blogu. Ovako grupirani sastojci moraju biti navedeni i u STL za detergent za opću uporabu.

Za profesionalne detergente ova pravila ne vrijede, dovoljno je navođenje opasnih sastojaka prema propisima o klasifikaciji i označavanju kemikalija.

3. Lista podataka o sastavu

Popis sastojaka je dokument koji sadrži podatke koji se moraju pružiti na uvid medicinskom osoblju, odnosno nadležnom tijelu. Propisi o detergentima detaljno propisuju sadržaj Liste podataka o sastavu, a ranije sam pisala o tome na što treba obratiti pažnju prilikom izrade ovog dokumenta.

Ovaj dokument obavezan je samo za detergent za opću potrebu. On nije potreban za profesionalne detergente jer se podrazumijeva da je adekvatan nivo podataka dostavljen kroz STL koji se dostavlja profesionalnim korisnicima.

4. Upute za uporabu

Kod detergenata za široku potrošnju, proizvođač mora jasno navesti na etiketi upute za uporabu. Detaljne preporuke za doziranje moraju biti navedene na etiketi detergenata za pranje rublja i detergenata za strojno pranje posuđa.

Upute za profesionalne detergente mogu biti navedene u pratećem tehničkom listu ili uputama, dok je doziranje često uvjetovano opremom koja se koristi prilikom primjene detergenata.

Zaključak

Suštinska razlika između detergenata za opću i profesionalnu uporabu leži u regulatornom pristupu komunikaciji rizika. Za detergenate za opću uporabu ključni podaci moraju biti navedeni na etiketi, dok se za profesionalne detergente više koriste dodatni tehnički dokumenti.

Ako imate neka specifična pitanja o detergentima, pišite mi na nina.pajovic@bens-consulting.eu.