Što se zapravo promijenilo u novoj EU uredbi o deterdžentima (i zašto će neka poduzeća to osjetiti više od drugih)

U prethodnim člancima govorili smo o novoj EU uredbi o detergentima i zašto je više povezana s pripremljenošću podataka nego s kemijom.

Međutim, ostaje očito pitanje: Što se zapravo promijenilo u usporedbi s uredbom iz 2004. godine?

Danas ćemo pogledati nekoliko primjera gdje će tvrtke stvarno osjetiti razliku.

1. Digitalna putovnica proizvoda (Detergent više nije samo proizvod — to je i oblik podataka)

Jedan od najvećih novih koncepata je digitalna putovnica proizvoda.

Jednostavno rečeno, svaki detergent će trebati strukturirani digitalni zapis koji sadrži informacije o usklađenosti. Samo etiketa ili PDF pohranjen negdje interno više nije dovoljan.

Po starom sustavu, ako bi organ zatražio informacije o detergentu, vjerojatno biste:

• tražili po internim mapama
• prikupljali izjave dobavljača
• slali sigurnosno-tehničke listove
• ručno prikupljali informacije o sastavu
  

Novi okvir predviđa nešto drugo: da te informacije već postoje u strukturiranom digitalnom obliku.

Tipične informacije koje bi trebale biti dostupne digitalno uključuju:

• identifikator proizvoda
• informacije o sastavu
• odgovorni gospodarski subjekt
• odgovarajuća dokumentacija o usklađenosti
  

Jednostavan test: Ako bi danas netko zatražio kompletan skup podataka o usklađenosti za jedan detergent, biste li ga mogli brzo dostaviti?

2. Jača kontrola tržišta (Posebno za online prodaju i uvoz)

EU odgovara na problem s kojim se organi sve češće susreću: proizvodi koji ulaze u EU putem online platformi ili izvan EU, a da ne ispunjavaju u potpunosti EU pravila.

Nova uredba jača alate koje organi imaju za identifikaciju odgovornog subjekta za proizvod.

Na primjer:

Ako je detergent proizveden izvan EU i prodan putem online tržnica, sada mora postojati jasno prepoznatljiv gospodarski subjekt sa sjedištem u EU, odgovoran za usklađenost.

To znači da organi točno znaju koga kontaktirati ako s proizvodom nešto nije u redu.

3. Digitalno označavanje (Manje gužve na ambalaži)

Oznake na detergentima su tijekom godina postale prenatrpane.

Informacije o sastojcima, sigurnosne upute, savjeti za korištenje i podaci o proizvođaču bore se za prostor.

Ažurirana uredba omogućuje da se dio tih informacija osigura digitalno.

Na primjer:

Oznaka proizvoda može uključivati QR kod koji povezuje na proširene informacije o sastojcima, upute za korištenje ili višejezične sadržaje.

Za tvrtke to otvara praktično pitanje:

Imate li sustav koji osigurava da su informacije za taj QR kod uvijek točne i ažurirane?

4. Novi tipovi proizvoda (Sredstva za čišćenje na bazi mikroorganizama)

Tržište detergenata se od 2004. godine značajno razvilo.

Neki moderni proizvodi za čišćenje sadrže mikroorganizme koji podržavaju proces čišćenja.

Nova uredba izričito priznaje te proizvode i postavlja sigurnosne zahtjeve za njih.

Tvrtke koje razvijaju takve proizvode sada moraju osigurati dodatnu dokumentaciju i sigurnosne mjere.

5. Modeli prodaje za ponovno punjenje i prodaju u rinfuzi

Još jedan primjer odražava kako se sada prodaju deterdženti.

Sustavi za ponovno punjenje i prodaja u rinfuzi postali su sve češći u supermarketima i trgovinama bez otpada.

Nova uredba uvodi odredbe koje uređuju kako informacije o proizvodu moraju biti dostupne kada se deterdženti prodaju putem sustava za ponovno punjenje.

Na primjer:

Potrošači moraju i dalje imati pristup ključnim informacijama o proizvodu, čak i kada je deterdžent prebačen u njihovu vlastitu posudu.

6. Transparentnost sastojaka

Uredba pojačava zahtjeve za dostupnost informacija o sastojcima.

Potrošači i organi trebali bi imati mogućnost dobiti jasnije informacije o sastojcima, kao što su mirisi, konzervansi ili alergeni.

To poboljšava transparentnost, ali također znači da tvrtke moraju osigurati da su informacije o sastojcima dosljedno održavane na etiketama, u dokumentaciji i digitalnim izvorima.

Što to znači?

Ako pogledamo širu sliku, obrazac postaje jasan.

Stara uredba se fokusirala uglavnom na to što detergent sadrži.

Nova se više fokusira na:

• kako su informacije o proizvodu organizirane
• tko je za njih odgovoran
• koliko brzo organi mogu provjeriti usklađenost
  

Usklađenost postaje više strukturirana i transparentna.

Akcijska točka

Izaberite jedan detergent koji prodajete i postavite si tri pitanja:

1. Gdje su pohranjene potpune informacije o usklađenosti?

2. Tko je odgovoran za održavanje tih podataka?

3. Biste li mogli te informacije brzo osigurati ako bi ih regulator zatražio sutra?

Ako su ti odgovori jasni, prijelaz će biti lakši. Ako nisu, ovo je trenutak da počnete poboljšavati strukturu.

U sljedećem članku ćemo pogledati tko je zapravo pogođen novom uredbom i što bi različite tvrtke trebale prvo pregledati. Ako vam nedostaje vremena, možete podijeliti svoje izazove sa mnom na Luka.Rifelj@bens-consulting.eu.