Već znamo da su deterdženti kemikalije, čak i oni koje svakodnevno koristimo u kućanstvu. Regulirani su propisima o kemikalijama i utvrđene su procedure za njihovo stavljanje na tržište.
U nastavku donosim detalje o označavanju deterdženata u skladu s Pravilnikom o deterdžentima koji je na snazi u Republici Srpskoj. Podsjećam, u Federaciji Bosne i Hercegovine još uvijek nema konkretnih propisa o deterdžentima.
Usredotočit ću se na deterdžente namijenjene za opću upotrebu. Radi se o široko rasprostranjenim proizvodima koje svi koristimo bez prethodne obuke, a njima mogu biti izložena i djeca i kućni ljubimci. To su sve razlozi zbog kojih je izuzetno važno da ovi proizvodi budu adekvatno označeni.
Posebno je važno da sve eventualne opasnosti koje mogu poticati od deterdženata budu jasno označene na etiketi i da ih prate mjere za sigurno rukovanje. Propisana su i pravila za označavanje sastava deterdženata.
U načelu, za opasne kemikalije je propisano da se na etiketi navode samo one kemikalije od kojih potiču opasnosti, i to određene klase opasnosti. Kod deterdženata je drugačije. Čak i kada nisu klasificirani kao opasni, neophodno je navesti sve sastojke koji su u deterdžentu prisutni u koncentraciji većoj od 0,2%.
Sastojci se navode po funkcionalnim klasama kao što su surfaktanti, fosfati, sredstva za izbjeljivanje, mirisne tvari, konzervansi i sl. Koncentracije ovih sastojaka navode se u propisanim rasponima koncentracija:
- manje od 5%,
- od 5% do 15%,
- od 15% do 30%,
- 30% i više.
Određene klase sastojaka je na etiketi neophodno navesti bez obzira na koncentraciju u kojoj su sadržani (npr. enzimi, mirisne tvari, konzervansi).
Deterdženti često sadrže konzervanse kako bi se održala njihova ispravnost tijekom predviđenog roka upotrebe. U tom slučaju potrebno je pored klase sastojka (konzervans) navesti i njegov naziv.
Ovdje je važno napomenuti da se na deterdžente primjenjuje i Pravilnik o sigurnosti predmeta široke potrošnje („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/15, 13/17 i 39/23). Ovim pravilnikom utvrđene su tvari čija je upotreba zabranjena ili ograničena u predmetima opće upotrebe, uključujući i deterdžente. Definirani su i konzervansi čija upotreba je dozvoljena u predmetima opće upotrebe, kao i uvjeti za njihovu upotrebu (npr. maksimalna koncentracija u gotovom proizvodu).
Kada su u pitanju mirisne tvari, posebnu pažnju treba obratiti na one koje imaju alergena svojstva. Takve tvari moraju biti navedene na etiketi kada su u proizvodu prisutne u koncentraciji koja je veća od 0,01%. I za ove tvari je pored naziva klase potrebno navesti naziv.
Nazivi konzervanasa ili mirisnih tvari s alergenim svojstvima navode se prema međunarodnoj nomenklaturi kozmetičkih sastojaka (engl. International Nomenclature of Cosmetic Ingredients – INCI), ako su dostupni.
Navođenjem podataka o sastavu na etiketi deterdženta za opću upotrebu ne završavaju se obaveze proizvođača. Proizvođač je dužan izraditi i Listu podataka o sastavu deterdženta, o čemu ću više pisati drugi put.
Ako imate pitanja o označavanju deterdženata ili o izradi etiketa općenito, javite mi se na nina.pajovic@bens-consulting.eu.
nina.pajovic@bens-consulting.eu
Natrag
