Kada razmišljam o kemikalijama, često se sjetim svoje profesorice kemije iz srednje škole. Kako bi skrenula pažnju na to da je kemija svuda oko nas, znala je reći: „Kemija ti je na glavi, a ne znaš što je kemija“. Mislila je na boju za kosu koja je tada, kao i danas, bila široko rasprostranjena i rado korištena.
Točno je, kemikalije koristimo i onda kada toga nismo svjesni i često nam olakšavaju svakodnevni život. Mogu unaprijediti naše zdravlje, doprinijeti sigurnosti hrane i pića, pomažu nam u kontroli štetočina, štite nas od sunčevog zračenja. Jednostavno, kemikalije imaju bezbroj korisnih osobina koje želimo iskoristiti.
Zašto su onda kemikalije dospjele na stup srama?
Osim osobina koje poboljšavaju našu kvalitetu života, kemikalije mogu imati i osobine koje ugrožavaju čovjeka i okoliš. Loše upravljanje kemikalijama može imati nesagledive posljedice po zdravlje, okoliš, ali i ekonomiju.
Velike količine opasnih kemikalija i polutanata oslobađaju se u okoliš, zagađuju lanac ishrane i akumuliraju se u našem tijelu gdje mogu dovesti do značajnih štetnih efekata na zdravlje.
Zabrinjavajuće kemikalije detektiraju se u majčinom mlijeku (dioksini i furani), urinu (ftalati) i krvi (teški metali). Kemijske zagađivače nalazimo u zraku, vodi, tlu i bioti u svim dijelovima svijeta, čak i u udaljenim regijama u kojima se kemikalije nikada nisu koristile. Neki organoklorni pesticidi čija proizvodnja i upotreba su odavno zabranjeni, pronađeni su u himalajskim ledenjacima.
Zagađenje ne poznaje granice. A dug je put od prestanka proizvodnje i korištenja neke kemikalije do njenog nestanka iz okoliša.
Sve navedeno su činjenice i ne treba ih zanemariti. O ovim problemima mnogo se govori i oni su razlog zakonskog reguliranja područja kemikalija.
Ali da se vratim na svoju profesoricu kemije. Kemikalije su zaista svuda oko nas.
Sredstva za čišćenje i dezinfekciju su vam poznata, o njima i ja često pišem. Biste li se odrekli dobrobiti koju ona donose? Ja sigurno ne bih. Ne možemo se odreći ni lijekova ili električnih uređaja koji također sadrže veliki broj kemikalija. Bismo li danas mogli zamisliti život bez baterija? A one ne mogu postojati bez kemikalija.
Kemikalije ne treba izbjegavati, niti to možemo učiniti. Ali trebamo biti pažljivi i racionalni u njihovom korištenju te poštovati upute za sigurnu primjenu.
Na kraju krajeva, sve oko nas možemo razložiti na sastavne dijelove i to kemijske. Hrana je kemijska smjesa: voda, proteini, ugljikohidrati, masti i mikroelementi. Čak i ako voće ili povrće ne tretiramo kemijskim sredstvima za zaštitu bilja, prirodno sadržana spoja su također kemikalije.
A neka kemijska spoja iz prirode mogu biti toksičnija od sintetičkih spojeva, npr. mikotoksini. Koliko vas je odstranilo pljesnivi dio s marmelade i nastavilo normalno konzumirati? Najčešće nas ne brinu generirani mikotoksini koji ostaju u marmeladi i kada odstranimo vidljivu plijesan. O njima ne razmišljamo kao o toksičnim kemikalijama.
Ali često pokušavamo u domaćinstvu izbjeći „kemijska“ sredstva za čišćenje pripremajući vlastita sredstva koja čiste odlično a nisu „kemija“. Soda bikarbona? Limunska kiselina? Ocat? Sve su to kemijske supstance koje ne smatramo „kemijom“.
Kao ljubitelj serije Breaking Bad, na kraju ću se prisjetiti Waltera Whitea prije nego što je postao Heisenberg. Govorio je o kemijskom sastavu ljudskog tijela: vodik 63%, kisik 26%, ugljik 9%, dušik 1,25%, kalcij 0,25%, klor 0,2% itd.
Ljudsko tijelo kao i sve oko nas sazdano je od kemikalija. Koristimo ih svaki dan čak i kada toga nismo svjesni. Imajte to na umu drugi put kada poželite izbjeći „kemiju“ i okrenuti se prirodi.
Kakvo je vaše mišljenje o ovoj temi? Pišite mi na nina.pajovic@bens-consulting.eu.
nina.pajovic@bens-consulting.eu
Natrag
