BIH: Jesu li omekšivači za rublje deterdženti?

Pisala sam nekoliko puta o tome kako se na deterdžente primjenjuju propisi o kemikalijama. Deterdženti se u načelu smatraju kemikalijama zbog čega za njih vrijede ista pravila kao i za sve druge kemikalije.

Međutim, primijetila sam da često postoji dilema oko toga što se sve smatra deterdžentom. A možda je najčešća ona koja se odnosi na omekšivače za rublje.

Sigurno vam prva pomisao na deterdžent neće biti omekšivač za rublje. Smatramo da je deterdžent nešto što je namijenjeno za pranje, za održavanje čistoće. Omekšivač ipak više povezujemo s mekanim ručnicima, lijepim mirisom i produženom svježinom.

Kao i uvijek, dileme rješavamo pregledom propisa.

U Republici Srpskoj, deterdženti su detaljno regulirani Pravilnikom o deterdžentima. Ovim pravilnikom propisana je definicija omekšivača za rublje:

„Omekšivač za rublje je sredstvo namijenjeno za promjenu osjećaja tkanine pri dodiru koje se koristi u završnim procesima pranja tkanine.“

U Federaciji Bosne i Hercegovine tek se očekuje donošenje propisa o deterdžentima. Ipak, oni će biti zasnovani na propisima Europske unije kao što je to slučaj u Republici Srpskoj.

Definicija omekšivača za rublje ne daje jasan odgovor na to da li se radi o deterdžentima ili kemikalijama uopće. Zato nije loše da se podsjetimo definicije deterdženta iz propisa o kemikalijama:

„Deterdžent označava supstancu ili smjesu koja sadrži sapune, odnosno druge surfaktante i koristi se za pranje i čišćenje. U deterdžente spadaju i pomoćne smjese za pranje (pretpranje, ispiranje ili izbjeljivanje odjeće i kućnog tekstila), omekšivači rublja, smjese za druga čišćenja i slično.“

U ovom slučaju definicija vrlo jednostavno otklanja svaku dilemu: omekšivač za rublje je deterdžent.

Ako pogledamo detaljnije, vidimo da je deterdžent smjesa koja sadrži surfaktante. A omekšivači za rublje najčešće sadrže kationske surfaktante. To je dodatni razlog zašto su omekšivači deterdženti.

Kao i druge kemikalije, i omekšivači za rublje mogu imati neka opasna svojstva, pa i za njih vrijede pravila za označavanje opasnosti. Najčešće su potencijalni senzibilizatori, a zbog prisustva velikog broja mirisnih supstanci s alergenim svojstvima. Zato njihov sadržaj mora biti deklariran ako su prisutne u koncentraciji većoj od 0,01%.

Kao i za druge deterdžente, i za omekšivače za rublje namijenjene za opću upotrebu na etiketi moraju biti navedene informacije o doziranju. Dodatno, i za ove proizvode treba izraditi listu podataka o sastavu.

Nadam se da više nemate nikakve dileme u pogledu omekšivača za rublje.

Za neka slična pitanja o deterdžentima, javite mi se na nina.pajovic@bens-consulting.eu.