Često čujemo mit da su neke informacije u sigurnosno-tehničkim listovima (STL) povjerljive.
Primjenjuje se osnovno pravilo. Za podatke koji se traže u sigurnosno-tehničkom listu se u Europskoj uniji ne može zahtijevati povjerljivost. Postoji samo jedna stvar koja se u STL-u može „sakriti“. I to je tajnost kemijskog naziva.
To jest, ako proizvod sadrži opasne tvari iznad određenih koncentracija (obično 0,1% ili 1%), one moraju biti navedene u odjeljku 3 sigurnosno-tehničkog lista. Ne možemo ih jednostavno prešutjeti. Ali možemo ih prikriti. Na primjer, ne kažemo točno koja je tvar, već se navede samo skupina kao što je alkohol.
A to možemo učiniti samo do određene mjere.
Što je kemikalija ili sastojak opasniji, to ga je teže (ili nemoguće) prikriti. Na primjer, formaldehid se ne može sakriti pod drugim imenom ili čak izostaviti kod navođenja informacija.
Iskustvo pokazuje da se za one kemikalije koje su označene kao nadražujuće (čak i opasne za okoliš) može prikriti tajnost kemijskog naziva. Ovdje vrijedi napomenuti da to ne možemo učiniti proizvoljno. U tom slučaju potrebno je podnijeti zahtjev Europskoj agenciji za kemikalije i dobiti dopuštenje za to.
Tvrtka mora dokazati da bi otkrivanje kemijskog identiteta tvari na naljepnici ili u sigurnosno-tehničkom listu moglo ugroziti povjerljivu prirodu njezinog poslovanja, posebno njezino intelektualno vlasništvo.
Vjerujem da smo ovim člankom u potpunosti razbili mit o povjerljivosti sigurnosno-tehničkih listova. Ako ste izgubljeni u zakonskim zahtjevima za sigurnosno-tehničke listove, možemo vam pomoći. Udaljeni smo samo jedan telefonski poziv ili e-mail.
dragica@bens-consulting.com