Ograničenja CLP Uredbe i kako UFI kod rješava protok informacija

Zamislite sljedeću situaciju.

Dijete pronađe neku opasnu kemikaliju i proguta ju. Roditelji ga odmah odvedu liječniku i pokažu mu ambalažu kemikalije koju je njihovo dijete progutalo. Zatim, kako bi se odlučio za pravilno liječenje, liječnik iz etikete pokušava utvrditi koje opasne tvari ta kemikalija sadrži.

I ovdje naleti na zid.

Etiketa ne sadrži sve potrebne informacije za pouzdano i učinkovito liječenje. Zato počinje traženje odgovarajućeg sigurnosno-tehničkog lista (u daljnjem tekstu STL). Po primitku STL-a su moguća dva scenarija.

Prvi je, idealan slučaj, gdje je sve tako kako si samo možemo poželjeti.

Trgovačko ime i sadržaj na etiketi kemikalije se poklapaju s trgovačkim imenom na STL-u. U tom slučaju bi liječnik ili toksikolog odmah znao s kojom kemikalijom ima posla.

Istina,  u STL-u nije naveden 100%-tni  sastav, ali su navedene opasne tvari. Tako liječnik iz dokumenta može razumjeti LD-vrijednosti (lethal dose ili smrtonosna doza), koje mu omogućavaju procjenu opasnosti (koliko progutane količine opasne tvari je štetno ili čak smrtonosno za čovjeka). Ta procjena opasnosti predstavlja podlogu za odgovarajuće liječenje.  

Što ako se stvari ne odvijaju tako idealno (i, ruku na srce, u stvarnom životu to je rijetko kad)?

Recimo, da se podaci na etiketi razlikuju od podataka na STL-u. Ili pak, da se ime na etiketi razlikuje od imena na STL-u. Pod kojim imenom tražiti proizvod u Registru kemikalija  i što učiniti u slučaju da ni pod jednim imenom nije uvršten u Registar?

U takvom slučaju protok i dostupnost pravih informacija nisu osigurani. Trenutni Registar kemikalija nudi rješenje isključivo u opisanom idealnom primjeru. Nažalost, taj je scenarij u praksi rijedak. Čak i u tom slučaju je potrebno mnogo znanja i više vremena za procjenu rizika i mjera.

Zato je CLP Uredba definirala UFI kod (više o tom kodu možete pročitati ovdje), kojim  se prevladavaju spomenuta ograničenja. Uz trgovačko ime, jedan od obaveznih elemenata etikete bit će UFI kod.

S UFI kodom će se omogućiti stručnom osoblju (kao što su liječnici ili toksikolozi) trenutan pristup do pravih informacija. S tim je osigurana trenutna i odgovarajuća hitna liječnička pomoć.

Pogledajmo, što bi UFI kod značio za situaciju s početka ovog članka.

Liječnik bi nadležnom centru za otrovanja proslijedio UFI kod naveden na ambalaži. Centar za otrovanja bi imao pristup do PCN baze (Poison Centre Notification – notifikacija centru za otrovanja) i brzo dao potrebne informacije za odgovarajuće liječenje. Time je osiguran protok pravih informacija i odgovarajuće liječenje u kritičnim trenucima.