Skrivanje robe ili nada nije strategija

Što se događa kada se igre skrivača pri prijevozu opasne robe (ADR) pokažu neuspješnima pokazuje sljedeći primjer. 

U želji da izbjegne plaćanje prijevoznih troškova za ADR, tvrtka je robu upućenu u inozemstvo sakrila u kartonske kutije. Dodatno su je omotali folijom.

Tako su željeli prikriti da prevoze opasnu robu.

Roba je na taj način već više puta prelazila granice. I sve je bilo u redu dok...

carinik tijekom jednog od tih pregleda nije otkrio te skrivene paketiće. Zatražio je teretni list i obrazloženje. Naime, roba klasificirana kao opasna za prijevoz ne smije se skrivati. 

Vanjska ambalaža odnosno omotač mora sadržavati sve informacije (ADR naljepnice, UN brojeve) o opasnoj robi, i to za svaku vrstu opasne robe koja se nalazi u ambalaži. 

Tvrtka je za tu igru skrivača dobila kaznu od 4.000 eura. 

Morala je i istovariti svu robu i pokazati da ne prevozi još neki teret koji podliježe zakonodavstvu s područja prijevoza opasne robe. 

Međutim, tu još nije kraj priče. 

Kada je slučaj stigao k meni, otkrilo se još nešto. 

Tvrtka je mogla koristiti olakšice za ADR. Uopće nije trebala skrivati robu. Štoviše, tvrtka ne bi imala ni eura dodatnih troškova s prijevozom, iako je bila riječ o prijevozu opasne robe. 

Sve što im je nedostajalo, bile su prave informacije.

One su često jednostavan ključ uspjeha. Oni koji ih imaju mogu reagirati brže, bolje i učinkovitije od onih koji ih nemaju. 

Kako vi brinete o dostupnosti pravih informacija kada ih trebate?