Povjerljivost sigurnosno-tehničkih listova?

Često se čuje mit da su neki podaci u sigurnosno-tehničkim listovima (STL) povjerljivi.

Tu vrijedi osnovno pravilo. Za podatke koji se traže u sigurnosno-tehničkom listu ne može se zahtijevati povjerljivost. U STL-u može se „sakriti“ samo jedno.

To je tajnost kemijskog naziva.

Dakle, ako proizvod sadrži opasne tvari iznad određenih koncentracija (obično je to 0,1 % ili 1 %), one se moraju navesti u Odjeljku 3. sigurnosno-tehničkog lista. Ne možete ih jednostavno prešutjeti.

Međutim, možete ih sakriti. Primjerice tako da ne kažete točno o kojoj je tvari riječ, već navedete samo skupinu, kao što je alkohol.

Pa čak i to možete učiniti samo do određene mjere.

Što su kemikalija ili sastojak opasniji, teže (ili čak i nemoguće) ih je sakriti. Tako recimo formaldehid ne možete sakriti pod drugim nazivom ili ga preskočiti prilikom navođenja podataka.

Iskustva pokazuju da se kod kemikalija koje su označene kao nadražujuće (čak i opasne za okoliš) može sakriti kemijski naziv.

Ovdje odmah treba upozoriti da to ne možete učiniti samovoljno. U tom slučaju morate predati zahtjev Europskoj agenciji za kemikalije i dobiti dozvolu za to.

Tvrtka mora dokazati da bi otkrivanje kemijskog identiteta te tvari na etiketi ili sigurnosno-tehničkom listu moglo ugroziti povjerljivu prirodu njegove djelatnosti, posebice njegova intelektualnog vlasništva.