Prije nekoliko sedmica imala sam vrlo zanimljiv razgovor s klijentom iz Mađarske. Radilo se o voditelju nabavke kod mađarskog proizvođača hemikalija.
Obratila mi se s pitanjem o 24/7 telefonskoj službi za hitne slučajeve. Trebala je broj za hitne slučajeve koji bi mogla unijeti u odjeljak 1.4 bezbjednosno-tehničkih listova (BTL) za tržišta EU na koja izvozi. Posebno ju je brinula Njemačka.
To je razumljiv zahtjev. Mnoga preduzeća u njenoj situaciji plaćaju za ovakve privatne usluge. Neki pružatelji naplaćuju značajne iznose za to. Međutim, u većini slučajeva to nije potrebno.
Šta zapravo kaže regulativa
REACH Prilog II, Odjeljak 1.4 zahtijeva uključivanje telefonskog broja službenog savjetodavnog tijela — standardnog telefonskog broja za hitne slučajeve ili centra za trovanja — imenovanog tijela prema članu 45 CLP regulative.
To je sve. Službeni broj. Ne privatna linija.
U mnogim zemljama EU to je jednostavno standardni telefonski broj za hitne slučajeve (112) ili nacionalni broj centra za trovanja, koji je slobodno dostupan i direktno povezan s vašom PCN (prijava centra za trovanja) prijavom. Pretplata nije potrebna.
Odakle dolazi zabuna?
Djelomično iz toga kako različite zemlje primjenjuju isto pravilo, a djelomično iz pametnog marketinga od strane pružatelja usluga.
Evo brzog pregleda za nekoliko ključnih tržišta:
- Njemačka — Da, ovo je drugačije. Njemački centri za trovanja (GIZ) rade na ugovornoj osnovi. Potreban je prethodni dogovor i postoji naknada. Međutim, to se rješava direktno s regionalnim medicinskim centrom — ne preko privatnog posrednika.
- Italija — Obično je u bezbjednosno-tehničkom listu (BTL) navedenih svih deset centara za trovanja.
- Slovenija — Zanimljivo je da broj centra za trovanja ne smijete navesti. Jednostavno napišete standardni telefonski broj za hitne slučajeve 112.
- Većina drugih zemalja EU — TA standardna telefonska broj za hitne slučajeve 112 ili nacionalni broj centra za trovanja funkcioniše bez problema, bez potrebe za ugovorom.
Ako želite provjeriti još drugih zemalja, ECHA nudi službeni pregled gdje pronaći potrebne telefonske brojeve za hitne slučajeve za odjeljak 1.4 BTL. To je pouzdan izvor i vrijedan pregledavanja prije nego što se odlučite za bilo koju plaćenu uslugu.
Dakle, da, Njemačka zahtijeva malo dodatnog rada. Ali to je vrlo različito od potrebe za komercijalnim 24/7 pozivnim centrom za cijelu EU ponudu.
Šta je zapravo trebala ta mađarska klijentica?
Nakon pregleda njene situacije — oko 38 proizvoda isporučenih u 14 zemalja EU — postalo je jasno da je pravo rješenje:
1. Ispravne PCN prijave za svaku zemlju (s UFI kodovima).
2. Telefonski brojevi za hitne slučajeve specifični za zemlju u odjeljku 1.4, pravilno uređeni za svako tržište.
3. Ugovorni dogovor s njemačkim centrom za trovanja za njene proizvode namijenjene njemačkom tržištu
Ukupni troškovi? Znatno manji od privatne linije za hitne slučajeve. I potpuno usklađeno.
Šta možete naučiti iz ovoga
Ako vam neko nudi plaćenu uslugu za odgovor u hitnim slučajevima za vaš BTL, prvo ga pitajte: Da li je to zaista potrebno po zakonu, ili je to samo zgodna dodatna prodaja?
Često će vas odgovor iznenaditi.
Ako isporučujete hemijske proizvode u EU i želite drugo mišljenje o usklađenosti vašeg BTL ili PCN, rado ćemo pogledati. Dostupna sam na elektronskoj adresi: simona.miklavcic@bens-consulting.eu.
Nazad
