Najčešće pišem o obavezama koje prema propisima o hemikalijama imaju proizvođači i uvoznici hemikalija. I uglavnom o hemikalijama kao takvim, kada ih direktno koristimo u industriji, ali i domaćinstvu.
Danas ću pisati o hemikalijama sa kojima u kontakt dolazimo indirektno, upotrebom različitih proizvoda koji sadrže hemikalije. Ovaj aspekt je važan za korisnika proizvoda koji želi da spriječi suvišnu izloženost hemikalijama. Ali i za proizvođače proizvoda koji moraju da znaju koje hemikalije njihovi proizvodi sadrže.
Nekada nismo ni svjesni gdje se sve u našem okruženju nalaze hemikalije, a nalaze se svuda oko nas. I to ne treba da nas plaši. Jedino čega treba da se plašimo je da nismo adekvatno informisani, odnosno da su neke informacije uskraćene korisnicima koji na njih imaju pravo.
Hemikalije se nalaze u namještaju, posuđu, električnoj i elektronskoj opremi, odjeći, u svemu što svakodnevno koristimo. Ovdje govorimo o proizvodima, odnosno predmetima određenog oblika i dizajna, a ne hemijskim proizvodima. Razliku sam objasnila u ovom tekstu.
Rijetke se u industrije u kojima se ne koriste hemikalije (kao sirovine, za čišćenje, kao aditivi, ljepila, zaštitna sredstva…). Tokom proizvodnje, hemikalije u proizvod mogu biti ugrađene sa namjerom, kako bi poboljšale određenu funkciju proizvoda (npr. da učine površinu tiganja neprijanjajućim). Ali mogu nenamjerno zaostati u gotovom proizvodu bez određene funkcije (npr. ulja za podmazivanje transportnih traka).
Nisu sve hemikalije opasne, a neke su u proizvodima prisutne u niskim koncentracijama koje ne mogu naštetiti ljudskom zdravlju. Međutim, neke hemikalije čak i u niskim koncentracijama mogu predstavljati opasnost, posebno za osjetljive kategorije (trudnice, dojilje, djeca). A zbog velikog broja proizvoda, pa i hemikalija, kojima smo izloženi, nije uvijek lako povezati hemikaliju sa određenim štetnim efektom, posebno hroničnim.
Ovo su razlozi zbog kojih su za neke hemikalije propisana ograničenja i zabrane – da se izbjegne neprihvatljiv rizik po čovjeka ili životnu sredinu. To podrazumijeva i zabranu korištenja nekih hemikalija u određenim proizvodima (npr. u nakitu ili obući i tekstilnim proizvodima). Posebna pravila važe za igračke, materijale koji dolaze u kontakt sa hranom, ali i kozmetiku.
Za posebno zabrinjavajuće supstance postoje dodatni regulatorni zahtjevi, što otežava njihovu rasprostranjenu upotrebu. Jednostavno – lakše ih je zamijeniti nekim drugim, manje opasnim hemikalijama, nego ispuniti sve propisane zahtjeve. A to je i suština njihovog striktnog regulisanja.
Ali još jedna stvar je važna: informisanje o hemikalijama u proizvodima.
Prema Zakonu o hemikalijama, snabdjevač proizvoda koji sadrži posebno zabrinjavajuću supstancu (tzv. SVHC supstanca) u koncentraciji većoj od 0,1% dužan je da svakom distributeru ili daljem korisniku u lancu snabdijevanja dostavi informacije o tome. Informacije treba da osiguraju bezbjednu upotrebu tog proizvoda, a podrazumijevaju najmanje naziv te supstance.
Informacije o SVHC supstancama se moraju dostaviti profesionalnim korisnicima i distributerima proizvoda. Potrošačima se ova informacija pruža na zahtjev, bez naknade.
Princip informisanja o SVHC supstancama u proizvodima preuzet je iz legislative Evropske unije, gdje postoji i obaveza prijave ovih supstanci u javno dostupnu SCIP bazu podataka.
Obavještavanje o hemikalijama sadržanim u proizvodima važno je i za izradu digitalnog pasoša proizvoda, odnosno pobljšanje održivosti proizvoda.
Sigurno ste već čuli za aplikacije putem kojih možete doći do informacija o hemikalijama u nekim proizvodima (npr. Scan4Chem). Možda ste i koristili neku od aplikacija specijalizovanih za kozmetičke proizvode.
Ako ste proizvođač proizvoda, morate pratiti tok materijala. Da li sirovine koje koristite (npr. koža u proizvodnji obuće) sadrže opasne supstance i u kojoj koncentraciji? Takva informacija je važna da biste obezbijedili adekvatnu zaštitu radnika u proizvodnji, ali i pravilno informisali krajnjeg korisnika vašeg proizvoda.
Ako ste potrošač, informišite se o proizvodima koje koristite. Proizvođači, ali i prodavci proizvoda poput namještaja ili obuće, moraju imati podatke o eventualnom prisustvu spornih hemikalija u proizvodima. To vam omogućava informisano odlučivanje pri kupovini nekog proizvoda.
Informisanje o hemikalijama u proizvodima je obaveza utvrđena propisima, ali i način ispunjavanja rastućih očekivanja potrošača o održivosti i bezbjednosti proizvoda.
Ako vas interesuje više informacija o posebno zabrinjavajućim supstancama ili drugim hemikalijama, javite mi se na nina.pajovic@bens-consulting.eu.
Avtor izvirne slike: Paul Weaver na Unsplash
nina.pajovic@bens-consulting.eu
Nazad
