Zasijavanje oblaka hemijskim sredstvima

Sezona je grada, odnosno tuče.  
 
Ako ste kao ja, onda se brinete zbog potencijalne štete na automobilu ili drugoj imovini. Međutim, onima koji se bave poljoprivredom gradonosni oblaci mogu nanijeti ogromnu štetu koja može biti od uticaja na kompletno poslovanje. 

Sigurno najefikasnija metoda zaštite je fizička zaštita. Za automobil je to garaža ili nadstrešnica. Protivgradne mreže su izuzetno popularne zadnjih godina, posebno zbog mogućnosti primjene i na poljoprivrednom zemljištu.

Osim toga, uvijek postoji mogućnost osiguranja od nastale štete. U ovoj opciji ne možemo izbjeći štetu ali možemo smanjiti negativni finansijski uticaj koji šteta donosi.

Ipak, danas želim da govorim o metodi zaštite koja je u osnovi hemijska, ili tačnije fizičkohemijska. Jasno vam je da govorim o protivgradnoj zaštiti koja se zasniva na zasijavanju oblaka.

O čemu se ovdje radi? U osnovi postupka na koji se često pozivaju i teoretičari zavjere kada govore o vještačkim promjenama vremena leži hemikalija. Smatra se da zasijavanje oblaka može izazvati ogromne količine padavina, rastjerati maglu ili obezbijediti lijepo vrijeme i plavo nebo za potrebe nekih događaja.

Pogledajmo zajedno o kakvom postupku protivgradne zaštite se radi.

Zasijavanje oblaka predstavlja doziranje određenih hemijskih agenasa u oblak kako bi se ubrzala kondenzacija ili formiranje jezgara leda. Radi se o podsticanju, odnosno ubrzavanju procesa koji se normalno dešava u prirodi.

Sitne kapi vode ili kristala leda formiraju se u oblaku kada se vodena para iz atmosfere hladi i kondenzuje oko čestica prašine ili soli. Ove čestice prisutne u atmosferi predstavljaju jezgra kondenzacije ili leda. Bez njih se ne bi mogle formirati kapi kiše ili pahulje snijega i ne bi došlo do padavina. Pa ni kruženja vode u prirodi.

Cilj zasijavanja je da se doziranjem hemijskog agensa poveća broj jezgara leda zbog čega se ubrzava formiranje većeg broja sitnijih zrna grada. Ova manja zrna grada mogu da se otope prije nego što padnu na zemlju i nanesu štetu na automobilima ili usjevima.

Hemijska sredstva koja se koriste su kalijum jodid, suvi led (čvrsti ugljen dioksid) i srebro jodid koji je i najčešće korišteno sredstvo. Srebro jodid ima kristalnu strukturu sličnu ledu zbog čega može da bude jezgro kondenzacije i osnov za formiranje leda.

Srebro jodid je u oblak moguće raspršiti iz vazduha (avionom ili dronom) ili sa zemlje. Za tretman sa zemlje koriste se prizemni generatori i protivgradne rakete koje se ispaljuju u oblak u nastajanju.

Smatra se da je upotreba srebro jodida u ove svrhe bezbjedna za čovjeka i životnu sredinu. S druge strane, dostupni podaci pokazuju da bi ovu supstancu trebalo klasifikovati kao opasnu za životnu sredinu pa čak i toksičnu po reprodukciju. Posebno su zabrinjavajući hronični efekti i na čovjeka i na životnu sredinu.

Iako se ova metoda koristi dugi niz godina, dosta je kontroverzna. Upitna je njena efikasnost u zaštiti od grada koju je praktično nemoguće izmjeriti. Neka istraživanja pokazuju da ova metoda čak može povećati štetu od grada. To je i razlog zašto veliki broj zemalja odustaje od ove tehnike.

Ova metoda protivgradne zaštite primjenjuje se u Bosni i Hercegovini samo u Republici Srpskoj. Federacija Bosne i Hercegovine odustala je od ove metode zbog upitne efikasnosti. U našem okruženju protivgradna zaštita postoji i u Srbiji, dok je Hrvatska takođe prestala sa primjenom.

Koje je vaše mišljenje o protivgradnoj zaštiti koja se kod nas primjenjuje? Da li vjerujete strelcima koji ispaljuju protivgradne rakete, ili ipak tražite fizičku zaštitu? Pišite mi na nina.pajovic@bens-consulting.eu.

Avtor izvirne slike Brigipi on Pixabay